Skip to main content
Isečak iz kolumne Mamacom.ba

Nema te buke koja može više da probudi od tišine koja se spontano javi u dečjoj igri. Trenuci su za skakanje iz mesta i za hitno traženje njenog izvora.

U glavi bezbroj mogućih scenaria – da li je progutalo nešto, možda je uzelo ono zanimljivo, a igri neprimereno, da ne poziva sa nečijeg telefona, šta ako je prigušilo svoj ton nekom krpom, kesom, igračkom…? Sekunde zbog kojih roditelji male dece izjavljuju: “skratio mi je život za deset godina!” … I tako bar nekoliko puta.

Onda malo porastu, počnu da se (ko)mešaju sa drugom decom. Raskrvavljena usna, mala modrica, posekotina, plač koji razbija tišinu, ali poziva na brzo reagovanje. Maramice, voda, flaster… opomena, pridika, savet i …novih deset godina života manje.

Na ovom portalu delim svoja mišljenja i iskustva u ulozi majke, a moju kolumnu možete pročitati na linku ispod.

Leave a Reply